Connect with us

Glas naroda

O ovovremenom čitanju poezije

Published

on

(Na jučerašnju vijest o Zmajevoj nagradi dodijeljenoj pjesniku Miodragu Raičeviću)

Piše: Ranko RAJKOVIĆ

Skoro da nema toga ko nije dobio na poklon knjigu poezije savremenog pjesnika. Kako se odnositi prema tom daru? Ja lično čitanje poezije doživljavam kao ugovor na određeno vrijeme. Pjesnik, bio ti brat, drug, prijatelj, poznanik, imao književno veče ili se susreo s tobom u nekoj drugoj prilici pokloni ti potpisanu zbirku poezije s posvetom, datumom i mjestom uručenja, inače, uzgred budi rečeno odnos kupljenih i poklonjenenih knjiga poezije je u ogromnoj nesrazmjeri u korist poklonjenih knjiga. Kako dalje? Od tebe kao primaoca poklona iako se nigdje nijesi obavezao kao ugovorna strana očekuje se da u određenom roku pročitaš poeziju i kurtoazno izdvojiš ono što ti se u njoj najviše dopada. Bilo bi pristojno da u slučajevima poezije analogno ljubiteljima slikarstva i posjetiocima izložbi obiđeš sve eksponate, odnosno pročitaš sve pjesme i najduže se zadržiš pred onom koja ti se najviše svidi, da napraviš novi obilazak, produžiš čitanje, pa se vratiš na omiljenu stranicu jer si u njoj prepoznao nešto što te duboko dotaklo.

Pjesnici se nadaju da će se unutrašnji čitalački doživljaji podudariti sa zanatskim instrukcijama njihovog štampanog djela. Očekuju od čitalaca da proniknu u poetske refleksije, da ih inspirišu motivi i da se usklade sa intencijama jezika koji pjesnici promovišu kao svoj autorski alat.

Pjesnici smatraju da ne bi bilo zgorega ni da čitaoci svojim riječima dočaraju asocijacije koje im je poetski rukopis izazvao.

Ne pretapaju se samo slika i pjesma, kist i pero, jedno u drugo već i autorska očekivanja u oba vida umjetnosti.

Slikareva očekivanja su perspektivnija od pjesnikovih očekivanja. Slika može opstati sama po sebi na bilo kom zidu i u bilo kom okruženju. S pjesmom to teže ide jer okvir ili ram pjesme nema čvrstu strukturu koja bi ga odijelila od okoline i predstavila kao osobenost okruženju. Pjesnički ram zahtijeva odgovarajuće vrijeme, atmosferu i dobro raspoloženje svoga potrošača koje će ostaviti trag u njegovom, čitalačkom pamćenju. Možda je sve to uslovljeno čulnim receptorima
oka i uha koji primaju spoljnje nadražaje.

Slika je autohtonija od pjesme koliko god se pjesma trudila da je dostigne svojom slikovitošću. Slika počiva na kompoziciji, koloritu, uređenom formatu. Pjesma počiva na ideji. U tome je velika razlika. Bezidejnoj pjesmi kolorit ne pomaže. Vještačkom cvijeću uvijek će nedostajati miris, treptaj lista, život latice, prašnika, svjetlosna refleksija, iako se u prostoru (knjizi poezije u ovom slučaju) sve navedeno može simulirati upotrebom raznoraznih verbalnih aditiva.

Kako okusiti stihove umotane u staniol i izložene u vidu pjesme na strani nekog književnog časopisa ili unutar knjige s naslovom i posvetom. Po mom osjećaju mora se zagrepsti, pocijepati omot i iznijeti na vidjelo ono što se ispod omota nalazi a pjesmom se naziva. Pjesnici se zgražavaju nad tom radnjom. Vole da im pjesma ostane u izlogu netaknuta. Da se pogled korisnika zadrži samo na upakovanom sadržaju oko čijeg su se uređenja zdušno trudili. Traže da se pjesmi pristupi oprezno i izdaleka kao da je lomljiva u struku. Da se niko ne zainteresuje i raspituje za njenu arhitekturu i sirovinski sastav i da ih nipošto ne analizira.

Zbog negativnih reakcija na pominjanje sirovinskog sastava odustao sam od čitanja poezije. Jednostavnije rečeno odustajem od čitanja poezije kojoj, zbog pjesnikove sujete, ne smijem provjeravati deklaraciju o sirovinskom sastavu. Istovjetni sirovinski sastavi se prikrivaju novim i novim riječima i temama koje su naoko posebne a maskirano se provlače kroz nova i nova oglašavanja. Smatram da je u ovovremenoj poeziji premnogo objava imena, statusa i tema poetskih oglašivača.

Nije lako preko ruku preturiti na hiljadu strana različitih poetskih pakovanja istog sastava praveći se pritom da je u pitanju različita roba.

Da bi se uočio jedan jedini novi stih koji nije izašao, namjerno kažem izašao a ne evoluirao iz starog, već pročitanog stiha, treba potrošiti ogromno vrijeme. Malo je novih stihova. Poezija je gotovo iscrpljeno rudarsko okno. Na hiljade pjesničkih zbirki potrošile su i istanjile čitalačko strpljenje. Čitanje poezije skoro da je postalo bespredmetno. Na sreću još uvijek ima tamo u dalekim brdima uspješnih pesničkih rudarenja, otkopavanja, flotacija, kovanja, taljenja… Zaista ima svetla u brdima. Ima svtela koja su kao što im riječi kažu mala a pjesnički izuzetna i velika. Do njih se dolazi uglavnom po preporuci ozbiljnih i kreativnih čitaoca. Pitanje je da li i sam pripadam toj grupi. Ipak usuđujem i nudim vam se da me provjerite po sledećoj preporuci. Smatram da nećete zažaliti ako s punom pažnjom pročitate pjesmu “Svetla u brdima” pjesnika Miodraga Raičevića koji je prije dva dana dobio Zmajevu nagradu za poeziju.

SVETLA U BRDIMA

Milanu Tucoviću

O, mala svetla u brdima , šta nam to javljate?
Čije živote krijete u plamenim srcima,
tako sićušna i uporna?

Ta mala svetla koja smo nekad bili,
dok nismo sišli u grad, i danas svetle,
iako su ostala bez nas.
Tako i sunce, jednom kad nas ne bude,
izaći će veliko i sjajno (kao iznad Zvezdare),
ali ona mala svetla u brdima
ostaće ista, kao što su i bila,
bliska, a tako daleka, kao sećanje
na nešto što smo voleli, pa zaboravili,
čega se sad sećamo kao nečeg što smo zauvek izgubili.
Zato ih, u sumrak, tražiš u daljini,
tamo u brdima, a suzom u oku – što da ne!
A ti, zagledan u sumrak, sediš tražeći mala svetla,
u daljini, tamo u brdima gde noć svaki poraz
pretvara u ničiju pobedu.

Da rezimiram:

Noć koja stiže na prstima, silazeći niz brda,
nikad neće pogasiti svetla u našem sećanju,
mala svetla koja su danas samo senka nečega
što nam je bilo obećano, a nikad istinski dato.

Nastavi Citanje
Klikni za komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Glas naroda

SKY prepiska policijskog narko kartela: Treba ovoga Damjana u NK malo prebit’, on je naš al’ da se frka digne

Published

on

Treba ovoga Damjana u NK malo prebit. On je naš. Al da se frka digne”. Ovo je rečenica koju izvjesni Andrijašević iz Nikšića, nekoliko dana pred izbore u Nikšiću šalje bivšem policajcu Ljubu Miloviću. Damjan je predsjednik Crnogorske kulturne mreže Aleksandar Damjanović, koji je rođeni Nikšićanin. Za portal ADRIA Damjanović kaže da živimo u takvom društvu u kojem nas ništa ne moze iznenaditi, pa ni čak činjenica da i ako živite pošteno možete biti meta napada.

Istinski mi je žao što Andrijašević tada nije došao da me malo prebije pa da se oprobamo ko če šta ponijeti. Mene je makar lako pronaći u Nikšiću u čuvenoj Karađorđevoj ulici gdje je nekad bila kuća Kulevića Radovana iz Brankine pjesme Gledala sam s Koma plava”, kaže Damjanović.

Dodaje da nije ovo prvi put da bude meta napada zbog njegove borbe za Crnu Goru.

Ja se osim Boga nikog ne plašim tako da me ovo saznanje ne može zastrašiti. Zajedno sam sa svojim prijateljem Branom Mićunovićem sam prolazio mnogo teža vremena od borbe sa sedmim bataljonom pa preko referendumske kampanje kada su na sceni bili mnogo ozbiljniji igrači od ovih današnjih. Ja se uvijek bezbjedno osjećam i spreman sam sebe da odbranim od bilo koga. Nas iz Katunske nahije ne može uplašiti tamo neka skaj prepiska”, objasnio je Damjanović.

Ipak, nije optimista da će se Specijalno državno tužilaštvo se baviti ovim prijetnjama upućenim njemu.

Ono što me kao građanina posebno zabrinjava jeste činjenica kako transkripti prepisku iz Tužilaštva završavaju kod novinara tabloida Vijesti. Na kraju želim da dodam radi svog ličnog integriteta i integriteta moje porodica da ja Andrijašević i njemu slični nikad nijesmo bili na istoj strani”, zaključio je Damjanović.

(PRESS)

Nastavi Citanje

Glas naroda

Vesna tvrdi da je žrtva političkog progona

Published

on

Sporno je da li su poruke koje su pronađene u telefonu moje, kazala je bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica. Specijalno državni tužilaštvo od ranije je pokrenulo izviđaj povodom poruka koje su nedavno objavljene u medijima a koje su iz mobilnog telefona Vesne Medenice. Ona spori autentičnost materijala SDT-a, te da su dokazi prikupljani na valjan način.

Vrlo je sporno da li su moje poruke. Telefon nije konfiskovan, ja sam ga dobrovoljno predala i dala korisničku šifru”, kazala je Medenica, gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti.

Novinara je zanimalo zašto šifru nije dala u policiji, već u Tužilaštvu.

Znam proceduru, da se mora formirati zapisnik, da moraju prisustvovati dva svjedoka, da bi se taj telefon otvorio, samo zbog procedure”, kazala je Medenica.

Da bi se telefon otvorio treba da postoji naredba suda. Medenica tvrdi da je njen telefon-ajfon u ANB stigao bez naredbe suda.

Od Agencije za nacionalnu bezbjednost dobijam, bez zavedenog broja, bez pečata, izvještaj o realizaciji digitalne foreznike mog telefona”, navela je Medenica.

Tvrdi da ANB-u nikada nije povjerila nijednu forenziku.

Niti ja, niti moji branioci nijesmo dobili prepis poruka”, ističe Medenica.

Novinar je konstatovao da je u Tužilaštvu postojala sumnja daje pretresanjem utvrđeno da su izbrisane dvije aplikacije-Signal i Telegram, te da je Tužilaštvo zato tražilo od ANB-a da se aplikacije povrate.

Medenica i dalje tvrdi da je žrtva političke odmazde.

Nikakvih prava u smislu člana 6 kao osumnjičeno lice nijesam imala. Od samog mog hapšenja, stvaran je taj ambijent u jednom vremenskog periodu u kontinuitetu, od toga da sam bila na ratište, a nikad nogom nisam kročila na ratište”, kazala je Medenica.

Nije tačno, ja to ne prihvatam, ne prihvatam da su to poruke i da je to tako. Kod ovakvih činjenica nemojte mi reći da nije moglo da bude tako-i riječ okrenuta, dodata, napisana i obrisana riječ”. navela je Medenica.

Tvrdi da se tokom njenog mandata nikada nije desilo da zbog neizricanja prvostepene presude neko izađe na slobodu.

O ubistvu Duška Jovanovića

Odgovarala je i na optužbe bivšeg načelnika podgoričke policije Milana Vujanovića koji je kazao da je ona kriva što nije rasvijetljeno ubistvo bivšeg urednika Dana Duška Jovanovića.

Ja sam dala izjavu povodom nanovnog otvaranja ovog cijelog predmeta. Stojanka Radović uopšte nije bila tužilac u tom predmetu. U tom predmetu viši tužilac je bio sada pokojni Novak Ražnatović, zaduženi tužilac Ljilja Klikovac. Mićo Orlandić je bio neko ko je rukovodio određenim stvarima. Što se tiče službene zabilješke, da je ta službena zabilješka sačinjena po pravilima Zakonika o krivičnom postupku ona bi imala djelovodni protokol u policiji”, kazala je Medenica.

Zatim je dodala.

Problematizovano je da kada je Damiru Mandiću došao advokat, da mu je rekao da to ne kaže”, navela je Medenica.

Navodi da je te sporne večeri spavala.

Ja sam spavala, ja nisam dežurni tužilac”, istakla je Medenica, dodajući da su joj tužioci rekli da ih niko nije zvao.

Medenica je kazala da je imala saradnju sa bratom pokojnog Duška Jovanovića.

Vrlo mi je vjerovao, detaljno smo istraživali sve ono što je smatrao da treba istražiti. Koliko je bio zadovoljan svim tim što smo radili i mojim odnosom prema tom tragičnom događaju, on je meni poklonio i knjigu sa posvetom”, kazala je Medenica.

Na aerodromu sam zaustavljena sa koferom ličnih stvari, niko ga otvorio nije, pisalo se da nosim 700.000 eura…

Medenica je uhapšena 17.aprila 2022.godine.

Zaustavljena sam na Aerodromu Podgorica sa koferom ličnih stvari u takvom stanju gdje mi je morala biti ukazana pomoć. Niko mi kofer nije otvorio da vidi šta je u njemu, niko mi nije pogledao medicinsku dokumentaciju, ali su sve novine objavile da sam imala 700.000 eura. Kod sebe nijesam imala novac”, navela je Medenica.

Podsjeća da su sumnjali u njenu medicinsku dokumentaciju “kako se tako naprasno razboljela”, te da je smještena u Klinički centar.

Guglajući moj telefon našli su da sam pretreživala biografiju mog advokata Zdenka Tomanovića i to je bio razlog da mi nakon tri mjeseca boravka u pritvorskoj jedinici doda se tačka jedan kao osnov za bjekstvo i karta u jednom smjeru”, navela je Medenica.

Tvrdi da je istraga protiv nje vođena jednostrano, te da joj se nije dalo pravo učešća.

Svi svjedoci su saslušani, a da ni ja ni moj advokat nijesmo znali sem kad će neki svjedok biti saslušan, a ne i ime”, navodi Medenica.

Kazala je da, iako su tokom cijelog boravka u zatvoru traženi njeni spisi, nijedan nije dostavljen.

Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo tereti Medenicu da je bila dio kriminalne organizacije, koju je formirao njen sin Miloš, a koja se sumnjiči za više krivičnih djela – krijumčarenje, davanje mita i primanje mita, protivzakoniti uticaj, zloupotreba službenog položaja, neovlašćena proizvodnja i prodaju droge.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Teatar apsurda: Brđanin će ponovo da bude šef policije

Published

on

Ni PES ni Demokrate nisu se mnogo ni trudili da postignu dogovor, jer im je jasno, rekao je izvor Portala Dan, da Brđanin mora biti vraćen na mjesto direktora UP

Kako je Portalu Dan potvrđeno, sastanak čelnika PES-a i Demokrata je završen bez dogovora. Ni PES ni Demokrate nisu se mnogo ni trudili da postignu konkretan dogovor, jer im je jasno, kako su neki učesnici razgovora i saopštili za Portal Dan, da Zoran Brđanin mora biti vraćen na mjesto direktora Uprave polocije.

Na sastanku su u ime PES-a bili prisutni predsjednik vlade Milojko Spajić i ministar pravde Andrej Milović. Demokrate su predstavljali Aleksa Bečić potredsjednik vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i spoljne poslove, šef poslaničkog kluba Boris Bogdanović, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i ministar odbrane Dragan Krapović.

Da podsjetimo, danas je na sjednici vlade došlo do nesuglasica između Alekse Bečića i Andreja Milovića oko izbora direktora Uprave policije.

Jedna od opcija je, nakon presude Upravnog suda da se na čelo UP vrati Zoran Brđanin, ali su Demokrate su bile izričito protiv.

Izvor: Dan

Nastavi Citanje

U Trendu