Connect with us

Društvo

Mitropolit Joanikije: Dolaze bolja vremena za Crnu Goru jer se počela vraćati Njegošu!

Published

on

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 13. novembra 2022. godine, u 22. nedjelju po Duhovima, Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenomonaštva manastira i sveštenstva namjesništva cetinjskog.

Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije u arhipastirskoj besjedi govorio je o sveta tri jerarha kojih se ovih dana sjećamo, o Sv. Petru Cetinjskom, Petru Drugom Petroviću Lovćenskom Tajnovidcu i blaženopočišem Mitropolitu Amfilohiju, sa čijim danom počinjemo ta naša sjećanja i slavlje.

„I pravo je da počnemo sa njegovim danom, jer je on podsjetio i nas i Crnu Goru, a i mnogo šire, na dvojicu velikih svetih Petrovića: Petra Prvog i Petra Drugog, na njihovo djelo, na njihovu žrtvu, na njihovu duhovnost, svetost. I kako je on sve nas podsjećao na njihove vrline, tako se i on osvećivao i pridruživao ovoj velikoj dvojici pa ovdje u ove dane slavimo spomen na svetu trojicu Božijih ugodnika i jeraraha, nesumnjivo, svi su veliki i svetoga života.“

Osvrnuvši se posebno na Petra II Petrovića Njegoša, koji je rođen na današnji dan, Mitropolit je podsjetio da je Crna Gora odmah poslije končine Lovćenskog Tajnovidca imala probleme da prihvati njegovu veličinu.

„Svi su znali da je veliki, da je genije, ali teško je tu veličinu bilo nositi, primiti. Teško je bilo slijediti“, kazao je, iznoseći podatak da kralj Nikola za vrijeme svog života nije štampao Njegoševa djela, tek 1913. godine je prvi put u Crnoj Gori štampan „Gorski vijenac“.

Govoreći o komunističkom vremenu koje je udarilo na Njegošev lik, prije svega razvijajući glupe, odvratne priče kako on nije volio monaški čin i kako nije držao do svoje vladičanske službe, Mitropolit Joanikije je podsjetio da je on svako svoje djelo potpisao sa vladika crnogorski.

„Njegovo djelo, naročito Gorski vijenac, davno je nazvano narodna Biblija. A da li bi je mudri ljudi tako nazvali da u njegovome djelu, naročito u Gorskom vijencu, nijesu sabrane vječne istine, da nijesu saopštene na jedan razumljiv i narodu potpuno prihvatljiv i blizak način? A s druge strane ko je dublje ponirao u tajnu Božjeg svemogućstva i tajnu Božjeg stvaranja? On je Boga kao stvaraoca vidio kao pjesnika koji stvara svjetove i sveopštega tvorca poezija, sve što je Bog stvorio, sve Božje stvaranje on je vidio kao širenje poretka, širenje svjetlosti na račun tame“, besjedio je Vladika, podsjetivši da Njegoš sve to saopštava simboličkim jezikom, a i Biblija koristi simbolički jezik.

Po njegovim riječima Njegoš duboko ulazi u tajnu demonske zavisti, tajnu ljudskoga pada, u tajnu anđelske službe i službe nebeskih sila za spasenje roda ljudskoga, on opisuje posljedice pada Adamovog.

„Sve je to Njegoš u svojoj Luči saopštio, ali je isto tako proslavio i Boga Tvorca i Hrista Spasitelja i Njegovo ovaploćenje i dolazak u ovaj svijet za spasenje roda ljudskoga i Njegovo preslavno tridnevno Vaskrsenje, a onda u Gorskom vijencu, sve je stavio u kontekst praznika, u kontekst Trojičindana, posebno u svjetlost Roždestva Hristovoga.“

Foto: Mitropolija

Mitropolit Joanikije se dalje osvrnuo na pojavu, posebno izraženu poslednjih pedesetak i više godina, prepravljanja Njegoša:

„Prije svega prepravili su njegovu poslednju volju, njegov amanet, što se nikad nije diralo ni u jednoj civilizaciji. Ako ima nešto zajedničko u svim narodima ovoga svijeta to je da se poštuje poslednja volja čovjekova, njegov testament, zavjet. To je svetinja za svaki narod, a posebno se poštuje volja velikih ličnosti, to se ne dira. Njegova poslednja volja je bila da se sahrani u crkvu, a zašto bi se on sahranjivao u crkvu ako nije držao do svog vladičanskoga čina, kao što su govorili, lupetali, bolje da kažem?“

Dalje je istakao da su pokušali i da preprave njegovo djelo, da maknu iz njega ili makar da zapostave ono što im se nije sviđalo.

„Mi nemamo namjeru da to prihvatamo. Niti da prihvatimo gaženje njegovoga testamenta, niti rušenja njegove crkve na Lovćenu, niti prepravljanja njegova djela, ni njegovog srpskog ogledala. Nemamo namjeru to da činimo. Jer ako ćemo da poštujemo Njegoša, onda treba da poštujemo njega u cjelini kao ličnost, njegovo djelo i njegova zavještanja, a ne kako se nama svidi. To je takva nekultura i primitivizam, da je više dojadilo svakome“ poručio je Vladika.

Ocijenio je da dolaze bolja vremena za Crnu Goru, jer se počela Crna Gora vraćati Njegošu i to potkrijepio time što ove godine proslavljamo u cijeloj Crnoj Gori Njegošev praznik – Njegošev dan, a i mnoge institucije su se potrudile da obilježe njegov spomen:

„I to je veliki, veliki korak za Crnu Goru i to možemo vidjeti kao znak pokajanja i preumljenje, da više ljudi ne razmišljaju onako kako im se naredi iz nekoga centra političkog, ideološkog, nego su se vratili sami sebi i vratili su se svojim najvećim ljudima. To je najprirodniji poredak stvari.“

Objasnio je da treba da poštujemo svoje roditelje jer preko njih Gospod nas je prizvao u ovaj svijet, i oni su roditelji za sva vremena i za svu vječnost, te da je to tako u biološkom, a posebno u duhovnom smislu. Naime, duhovnost je jača od biologije, snažnija, trajnija, to je ono sjeme koje ne umire i koje ne može da se kompromituje. Ono što je duhovno, ako je zaista duhovno, ono je vječno, nepropadljivo, kazao je i naveo za primjer pored Njegoša i Sv. Jovana Vladimira, Sv. Savu, Sv. Simeona, Sv. Vasilija Ostroškog…

Foto: Mitropolija

„Njegoš je sabrao sve ono najljepše u našem narodu. Ono što je naš narod vjekovima njegovao u svojoj duši, u svom srcu, on je to vidio, uzeo i opjevao i ugradio u svoja djela. Nije on samo tu ugradio svoju mudrost, nego i narodnu mudrost i narodno predanje, zapravo ugradio je Jevanđelje i zato je lijepo rečeno da je njegovo djelo, posebno Gorski vijenac, narodna Biblija. Evo, hvala Bogu, ja mislim da u našem vremenu nema tih ljudi koji, ako su normalni, zdravi, ne bi bili da se vratimo Njegošu i njegovom amanetu. I da vratimo kapelu na Lovćenu, da je opet naše oči ugledaju i da njegove svete kosti počinu, po njegovom zavještanju, u crkvi i da ih više niko ne dira, da on tamo sluša Božju liturđiju, kojoj je pjevao u Gorskom vijencu i Luči.“

Sabrane je na kraju svog arhipastirskog slova poučio da je Njegoševa poezija, djelo, njegovo viđenje stvari i slobode, njegovo pjevanje o Božijoj svjetlosti i ukazivanje na Božansko dostojanstvo čovjeka, da je sve to jevanđelsko, samo treba čitati onako kako je on to napisao i tumačiti saglasno njegovoj misli i djelu.

„Da Gospod prosvjeti sve nas se vratimo pravim istinskim vrijednostima, a već se vraćamo, već smo blizu, i nadamo se da ćemo se vratiti. A to je povratak samima sebi i jedni drugima i Crnoj Gori i našim svetinjama i našoj istoriji i to će biti najljepše. Tako ćemo najljepše izaći pred lice drugih naroda i tada ćemo, ako shvatamo svoje nasleđe, ako poštujemo vrijednosti koje su naši preci poštovali i nama u zavještanje ostavili, naročito Njegoš, znati da poštujemo i vrijednosti i kulture i znamenitosti koje karakterišu druge narode“, zaključio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije..

Društvo

Kiparski Arhiepiskop Georgije Milatoviću: Kada Crnogorska crkva ostvari autokefalnost naši odnosi će se dalje razvijati

Published

on

Kada Crnogorska crkva ostvari autokefalnost, naši odnosi će se dalje razvijati, kazao je poglavar Kiparske pravoslavne crkve arhiepiskop Georgije predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću.

Crnogorska crkva još nije autokefalna. Vjerujem da veza koja postoji među svim pravoslavnim crkvama važi i za nas. Kada uz Božiju pomoć ostvare autokefalnost, naši odnosi će se dalje razvijati. U svakom slučaju, dijelimo zajedničku vjeru“, rekao je Georgije, a objavio je orthodoxtimes.com.

Milatović je juče završio zvaničnu posjetu Kipru posjetom Svetoj Arhiepiskopiji kiparskoj.

On je, kako navodi orthodoxtimes.com, u pratnji supruge obišao istorijski Saborni hram Svetog Jovana, gdje je poklonio ikone i upoznao se sa bogatom istorijom Crkve. Milatovića je potom srdačno dočekao arhiepiskop kiparski Georgije.

U svom obraćanju nakon njihovog susreta i razmjene poklona, arhiepiskop Georgije je istakao značaj posjete.

Kao poglavar pravoslavne države, u kojoj je Crkva igrala i igra ključnu ulogu u očuvanju našeg nacionalnog i vjerskog identiteta, dolikuje da nas posjeti predsjednik Crne Gore“, rekao je on.

Njihov razgovor je nadbiskup opisao kao veoma zanimljiv.

Imali smo veoma interesantnu diskusiju o pitanjima koja se tiču pravoslavlja uopšte, kao i o našim nacionalnim stvarima i nastojanjima Crne Gore da se pridruži EU. Bila je to veoma plodna diskusija“, dodao je on.

(RTCG)

Nastavi Citanje

Društvo

Danijela Pavićević: I nove informacije se uklapaju u naš mozaik o ubistvu Duška Jovanovića

Published

on

Ona je, govoreći o tome kako se osjećala sa članovima svoje porodice u pokušaju da sklope mozaik ubistva osnivača i nekadašnjeg direktor i urednika Dana, izjavila da je to bio osjećaj kao kada se hoda džunglom sa otvorenom ranom.

Na tom putu susrećete neke ljude od kojih tražite da osvijetle put, a ti ljudi izgledaju samo fizički kao ljudska bića, a zapravo su zvijeri koje su nas htjele dokrajčiti. Čak se dešavalo i to da neka od tih zvijeri nekada pusti i suzu. Možete onda misliti kako smo bili očajni, u kakvom smo stanju bili nakon što smo izgubili Duška”, ispričala je sestra Duška Jovanovića.

Ona je istakla da Duškova porodica nije stajala u istrazi zločina svih ovih 20 godina.

Mi kao porodica smo radili, nismo stajali, nismo tapkali u mjestu i čekali da nam se nešto dostavi, nego smo prikupljali informacije. To je bilo mukotrpno prikupljanje informacija, nekada od ljudi kojima smo vjerovali, nekada od ljudi kojima smo polovično vjerovali. Tako smo sklapali mozaik zločina. Nekada smo skupljali informacije, čak i od onih koji su željeli da nas usmjere na jedan pogrešan put, ispitujući razloge zašto su to radili, za čiji interes su to radili. I oni su čak omogućili da u taj mozaik postavimo još koju kockicu. Došli smo do informacija ko je učinio taj zločin, ko je pomogao da se on izvrši, kako, na koji način i zbog čega. Svim dobronamjernim građanima danas je jasno kako je izgledala ta zločinačka struktura“, kazala je Pavićević.

Ako me pitate kako smo se osjećali, kada kao porodica tragate za tim informacijama, to vam je kao da hodate jednom džunglom sa otvorenom ranom. Na tom putu susrećete neke ljude od kojih tražite da osvijetle put, a ti ljudi izgledaju samo fizički kao ljudska bića, a zapravo su zvijeri koje su nas htjele dokrajčiti. Čak se dešavalo i to da neka od tih zvijeri nekada pusti i suzu. Možete onda misliti kako smo bili očajni, u kakvom smo stanju bili nakon što smo izgubili Duška“, dodala je.

Pavićević se osvrnula na sve češće pominjani termin „protok vremena“.

Sad se pominje jedan novi termin, a to je protok vremena, kao jedna otežavajuća okolnost, a sve je urađeno da do tog velikog protoka vremena dođe. Smatram da se protok vremena sada pominje više kao alibi, zato što su svi ti ljudi koji su uključeni, ili bar velika većina njih koji su bili uključeni u taj zločinački proces, i danas su po institucijama. Nisu na istim pozicijama na kojima su bili prije 20 godina, uglavnom su napredovali, neki su penzionisani. Ali da je protok vremena sada jedna otežavajuća okolnost sada, to ne prihvatam“, rekla je Pavićević.

Ona je podsjetila da je Duško Jovanović dobio prijeteće pismo, u kom mu je najavljeno da vrh MUP-a sprema njegovu likvidaciju.

Duško je 2002. godine dobio jedno prijeteće pismo u kojem je obaviješten da se u visokim krugovima MUP-a priprema njegova likvidacija i da je to trebalo da bude urađeno u maju, misli se na maj 2002, ali se zaključilo da postoje neke smetnje. Kada se priprema u visokim krugovima MUP-a sigurno se ne ide u razotkrivanje toga. Ako pođemo čak i od noći ubistva, ta opstrukcija je počela od (tužioca Novaka) Ražnatovića koji nije htio doći na lice mjesta. To je bila, uslovno rečeno, akcija da se dobije na vremenu kako bi se ispravile neke „greške“ koje su mogle da se dese u tom procesu. Svi koji su bili uključeni u obezbjeđivanje lica mjesta nisu adekvatno uradili svoj posao. Izostala je blokada grada, zahvaljujući starješini CB Podgorica, što opet govori o propustu koji nije rezultat neznanja, to je zapravo namjera. Kad se sve uzme u obzir, to pismo upozorenja koje se pokazalo opravdano i dobronamjerno, onda se stiče jasna slika kako se to radilo, da nije slučajno odabrana ni noć ubistva, jer se birao termin sa određenim dežurnim licima koja treba da reaguju kako je potrebno da ne dođe do otkrivanja istine“, kazala je Pavićević.

Ona je dodala da je u ovom pismu bilo navedeno da “nisu se stekli svi uslovi jer su postojale neke smetnje“, te da je preporučeno njenom bratu da u narednom periodu od godinu ili dvije povede računa o svojoj ličnoj bezbjednosti.

Nije bilo dovoljno ubiti samo Duška, zbog pisanja. Duško je trebalo da na sudu u Italiji iznese svoja saznanja vezano za šverc cigareta i svega ostalog što se dešavalo preko granica Crne Gore, trebalo je ukloniti ga kao nezgodnog svjedoka. Cilj je bio i da se Dan kao novine uzmu iz ruku porodice Jovanović, tj. Miodraga i mene, koji smo naravno dijelili iste stavove kao i Duško“, dodala je Pavićević.

Ona je podsjetila i na događaj iz vremena kada je njen brat bio diretkor Porseke uprave i kada mu je Đukanović tražio u svom kabinetu da potpiše dozvolu da nekoliko kamiona sa švercovanim cigaretama prođu.

Duško nije imao želudac da kao direktor Poreske uprave gleda sve to što se dešavalo sa švercom i lično je zaustavio šverc nekoliko šlepera cigareta. Tada ga je lično Milo Đukanović zvao kod sebe u kabinet. Duško je pretpostavio zašto ga Milo zove, ali nije bio siguran kako će da reaguje i šta će tražiti od njega. Tada sam mu ja, pošto je bio veoma nervozan zbog prestojećeg sastanka, predložila da uzme nešto da se malo smiri. On je to odbio, uz odgovor „ne pada mi na pamet, ovako ću biti ljući“. Naravno, bio je u pravu, u kabinetu Đukanovića od njega je zatraženo da izda dozvolu sa svojim potpisom za prolaz tih kamiona što Duško nije htio da uradi. U kabinetu je bio i Veselin Barović. Duško je znao da i kad bi na nagovor premijera potpisao to što je protivzakonito, tim istim potpisom bi ga taj isti Milo kasnije ucjenjivao. To znaju mnogi koji su to doživjeli u vrijeme kada se DPS cijepao“, kazala je Pavićević.

Govoreći o optužbi koju je svojevremeno Đukanović saopštio u pravcu bivšeg premijera Srbije Vojislava Koštunice i vojnih obavještajnih službi da imaju veze sa ubistvom njenog brata, Pavićević je upitala:

Zar ne bi Đukanović izvršio najveći pritisak na službe do kraja njegove vladavine da i dokažu te njegove tvrdnje da su te vojne službe i Koštunica uključeni u ubistvo Duška Jovanovića i da na taj način skine optužbu javnosti sa sebe, „opere se“ i postidi one građane koji su mu skandirali „Milo ubico“ nakon atentata na Duška? Pred vrhovnim tužilatvom on je rekao da je ta tvrdnja imala samo politički kontekst što najbolje pokazuje kakav je on imao odnos prema porodici. Prvo zbog toga što je u političke svrhe koristio jednu tragediju naše porodice u trenutku kako je to njemu trebalo bez imalo pijeteta. Znam da nije sjećao, ali je makar mogao da odglumi. Ja to vidim samo kao dezavusianje javnosti i skretanje pažnje sa pravih krivaca na tamo neku vojsku i Koštunicu“.

Na opasku autora i voditelja Kontroverze Mladena Stojovića da ispada da samo tužilaštvo nije prepoznalo dokaze o motivu ubistva Duška Jovanovića čak i nakon iskaza jednog novog svjedoka u kojem se pominju tri lica povezana sa državnim vrhom, odnosno zloglasnom Sedmom upravom SDB-a, ona je kazala da ne želi da bude negativna u tom pravcu jer se možda nešto sprema.

Možda se nešto sprema, istraga je toku, ne želim sada da budem negativna u tom pravcu. Ali ta lica koja su tada pomenuta… to je bio prvi put da država pokušava da dođe do novih svjedoka i tu se pokazuje razlika prema porodici ranije i nakon 30. avgusta. Lica koja su tamo pomenuta, mislim da su dvojica na slobodi. To što smo čuli, o tim licima, to se u potpunosti poklopilo sa našim mozaikom o kojem sam govorila na početku – o tome ko je, gdje, zašto i kako, šta je čija uloga u zločinu. To što je otkriveno u tom iskazu potpuno se dakle poklopilo sa onim što smo saznali u našoj istrazi. Ta lica ne samo da su na slobodi, sa jednim od njih se sretnem na ulici. To je mnogo neprijatno kada sretnete nekog za koga znate da je učestvovao u organizaciji pronalaženja ubica, ljudi koji će da pucaju u moga brata. Vidim tu osobu i ti ljudi znaju da mi znamo“, prokomentarisala je Pavićević.

Ona je dodala da su ti susreti vrlo neprijatni.

Njihovi pogledi prema meni su vrlo neprijatni i ako pogled može nešto da kaže to je prijetnja. Prilikom tih susreta osjećam se vrlo neprijatno, osjećam najiskrenije da je u tim tenutima ugrožena moja bezbjednost. Zato što je to čovjek koji zna koliko ja znam“, kazala je Danijela Pavićević.

Komentrišući nedavno upozorenje Mila Đukanovića da je „Crna Gora društvo osvetnika“, ona je upitala koga to bivši predsjednik proziva?!

„Rekla bih da je bio u panici kada je dao takav intervju i kada je govorio o Crnoj Gori kao osvetničkom društvu. Ta panika je doprinijela da nije razmišljao o tome ko se sve može osjetiti prozvanim da krene u osvetu. Koga je on to pozvao da krene da se sveti? Koliko je ljudi ubijeno? Možda ga ljudi vide kao metu? Možda je mene prozvao, koga ću ja da vidim kao metu? Da li je razmišljao o tome? Mislim da je onu prijetnju uputio lično Milivoju Katniću“, izjavila je Pavićević.

Najmanje što Crna Gora duguje Dušku Jovanoviću je da se ovaj zločin rasvijetli“, bila je završna poruka Danijele Pavićević.

ADRIA.TV

Nastavi Citanje

Društvo

Pejaković: Za genocid u NDH krive ustaše a ne Hrvati

Published

on

Za mene je ustaški genocid nad Srbima činjenica“, rekao je sada već bivši upravnik Javne ustanove Jasenovac Ivo Pejaković u prvom intervjuu koji je dao poslije ostavke za N1 televiziju.

Neposredni povod za ostavku bio je tekst na mrežnoj stranici Javne ustanove u kom se spominje „konačno rješenje“ srpskog pitanja, dogovoreno između ustaške vlasti i predstavnika njemačkog Rajha.

– Uistinu, Adolf Hitler i Ante Pavelić nisu pominjali taj termin na sastanku. Iz zapisnika sa vidi da je Hitler pominjao da treba voditi jednu netolerantnu politiku, ako treba i više decenija. To je bila najvećagreška s naše strane. Taj tekst postoji još od 2007, mislim da sada nije ni bitno ko je autor. Ja sam kao upravnik odgovorna osoba i smatrao sam da je moralno da podnesem ostavku i da novi upravnik napravi te ispravke – rekao je Pejaković.

On je dodao da je u posljednje vrijeme vidio da se razilazi u stavovima oko Jasenovca sa zvaničnom politikom u Hrvatskoj.

– IHRA ima svoj termin Holokaust, i to nije sporno. I nema spora da se u NDH dogodio Holokaust. No, imamo specifičan slučaj, a to je odnos ustaškog režima prema srpskom stanovništvu koje je brojalo gotovo dva miliona ljudi na području NDH. Moj je stav da se dogodio genocid nad Srbima ako pratimo ideologiju ustaškog pokreta i prije 1941. godine u njihovim službenim dokumentima. Bilo je jasno da su oni nastali kao antisrpski pokret i njihova ideologija se prelila u te masakre i zločine, ne samo u Jasenovcu i Jadovnu, nego i po selima – rekao je Pejaković.

Ipak, u Hrvatskoj nije prihvaćeno da je nad Srbima izvršen genocid, što je za Pejakovića istorijska istina.

– Ako vidimo ideologiju ustaškog pokreta, rasni zakoni su bili protiv Jevreja i Roma, ali ne i protiv Srba, već su bile diskriminacijske odredbe. U logor su deportovani muškarci, žene, djeca i čitave porodice, i po meni bi to trebalo definisati kao genocid – kazao je Pejaković.

On je komentarisao i deklaraciju u Skupštini u Crnoj Gori za koju smatra da je nespretno definisana.

– U njoj se ne spominje termin ustaški, nego samo termin Jasenovac, a to je naselje koje ima svoju istoriju i prije i poslije logora. Kao datum zločina se pominje 22. april 1945, što nije tačno, jer je to bio posljednji dan logora kad se dogodio proboj zatočenika i kada se održava komemoracija. No, logor je postojao četiri godine kada su se vršili zločini – podsjetio je Pejaković, koji je dodao da je logor Jasenovac funkcionisao kao i svi nacistički logori, samo što nije imao komoru za gas za ubijanje logoraša.

„To ne znači da u njemu nije bilo masovnih likvidacija. Ali, nisu dovršena istraživanja oko logora, pa je teško govoriti i o broju žrtava“, zaključio je Pejaković.

Nastavi Citanje

U Trendu