Connect with us

Razotkrivanje

Zašto gori Kazahstan?

Published

on

Autor: Aleksandar ĐOKIĆ, NOVI STANDARD

Protesti, koji prerastaju u otvorenu nasilnu pobunu, zahvatili su najveći grad Kazahstana – Almati, kao i druge naftne gradove na zapadu zemlje. Šta je bio glavni povod i kako na sve ove uznemirujuće i nasilne događaje gleda Rusija?

U Kazahstanu, prvi put od 1986. godine, plamte masovni protesti širom zemlje protiv aktuelne vlasti. Tada, osamdesetih godina, već davno zaboravljeni poklič bio je: „Potreban nam je vođa Kazahstanac“. Na talasu nacionalizma vlast će preuzeti današnji lider Kazahstana iz sijenke Nursultan Nazarbajev. Još uvek nije jasna uloga samog Nazarbajeva u tim procesima jer je od njih profitirao, ali javno nije istupao kao nacionalista.

Decenije prolaze, mladi kazahstanski nacionalisti danas uzvikuju: „Matori, odlazi“ (Šal ket), dok pokušavaju silom da uzmu vlast u osam od 17 oblasti. Protesti, koji prerastaju u otvorenu nasilnu pobunu, zahvatili su najveći grad Kazahstana – Almati, kao i naftne gradove na zapadu zemlje u kojima je već bjesnio ustanak 2011. godine.

Povod za izbijanje protesta bila je liberalizacija cijene gasa za pojedinačne korisnike, cijene automobilskog gasa skočile su od 1. januara za 100 odsto, cijene drugih za život neophodnih proizvoda prate sličan tempo. Neupućeni su krenuli da u svemu traže belosvjetsku zavjeru, dok upućeni analitičari predstavljaju proteste kao mješavinu socijalnog bunta usled „holoda i goloda“ (hladnoće i gladi) i borbi unutar kazahstanske elite za preraspodjelu vlasti. Kao glavni inspirator protesta pominje se bivši zet Nazarbajeva, milijarder koji je nedavno prodao svoje akcije u državnoj gasnoj kompaniji. Osnovni politički zahtevi demonstranata su povratak na Ustav iz 1993. godine i odlazak klana Nazarbajevih sa vlasti, pa i iz države. Nikakve parole ili simboli koji bi se ticali Zapada, pa ni Rusije, ne dominiraju protestima. Nema nikakvih zahtjeva spoljnopolitičke prirode, što je jasan pokazatelj, budući da je rusko prisustvo u Kazahstanu mnogostruko.

Centralna Azija ima dugu istoriju miješanja zapadnih intervencionista, do čega je dolazilo i tokom 19. veka. Međutim, poslednjih decenija zapadni kapital uložen u rastuću mrežu NVO nije dao rezultate usmerene prema liberalizaciji srednjoazijskih društava. Osnovni vektori ostaju nacionalizam i pritajeni islamizam, koji u datim okolnostima idu ruku podruku. Kazahstan ekonomski u potpunosti zavisi od ruskog i kineskog kapitala, njegova spoljnopolitička orijentacija nalazi se pod diktatom tog objektivnog stanja. Previše agresivna reakcija Rusije na nemire u ovoj zemlji samo bi mogla da rasplamsa nezadovoljstvo i udalji Kazahstan od Rusije.

Zvanični predsjednik Kazahstana, Kasim-Žomart Tokajev, vidno zastrašen protestima, najprije je pokušao da smiri stihiju obećavajući sniženje cijena i da demonstrantima „ništa neće biti“ što su se okupili i pretili vlastima. Na te „štap-šargarepa“ ponude demonstranti su odgovorili izlaskom na ulice u većem broju.

Kazahstan je najvesternizovanija država Srednje Azije. Tamo, po poslednjim zvaničnim podacima, živi oko 23 odsto etničkih Rusa, dok je njihov udio u opštoj populaciji, sudeći po poslednjim procenama, već pao ispod 20 odsto. Ipak, Kazahstan je po većini parametara azijska država, a tamo sila izaziva silu, dok su pregovori pokazatelj slabosti. Vlada se gvozdenom pesnicom ili se ne vlada uopšte. Bjelorusi, budući savremenim Evropljanima, nisu bili spremni da poginu za svoje ideale, a i zašto bi – oni teže komforu, a za komfor se živi, ne umire se.

Kazahstanski demonstranti su drugog kova. Naoružani svime što su mogli da dohvate pod ruku, oni se penju na oklopne transportere, gaze sve pred sobom. Slično kao u Kirgistanu, protesti su socijalno-klanovske prirode, ne geopolitičke i sigurno ne demokratske. Demokratija je evropska vrijednost, neizbježna boljka koja polako vari i najtvrđe tenkove.

Nije isključeno da će protesti biti rastjerani ili da će rezultirati promenom konfiguracije trenutne elite. Vlada je već raspuštena i poslata u ostavku, što je još jedan signal protestnoj hordi da samo treba da udari jače, da je nadomak cilja. Rusija posmatra sa strane, najviše se plašeći ne pojave NATO baze u Kazahstanu, već mogućeg talasa ruskih izbjeglica ukoliko sukobljeni klanovi ne budu mogli da se obračunaju dovoljno brzo i, samim tim, izazovu haos.

Vidan je izostanak Rusa među razjarenim demonstrantima-ustanicima. Evropa i Azija se ne mešaju, ovo nisu demonstracije sa pištaljkama i veseljem. Strah od pogroma, koji je zadesio Ruse u Tadžikistanu, Kirgiziji i Uzbekistanu devedesetih, i te kako je realan za kazahstanske Ruse. Zvanična Moskva posmatra događaje sa zabrinutošću: novi protesti u njenom susedstvu, nove ideje u glavama ruske liberalne inteligencije da se cijela postsovjetska konstrukcija ruši. Postsovjetski prostor prestaje da postoji kao koncept, rađa se novi evroazijski integracioni prostor. Ovaj makroregion stupa u novu realnost, tranzicija kao paradigma više ne postoji.

Bajkonur, gdje se nalazi kosmodrom, i ruski delovi Kazahstana (severni) uglavnom su potpuno mirni, kao da nemiri uopšte nisu u toku. Niz ruskih zvaničnika već je istupio sa izjavama. Najpre je senator Konstantin Kosačov nazvao događaje „isključivo unutrašnjim pitanjem Kazahstana“, portparol predsjednika Rusije, Dmitrij Peskov, nadovezao se na prethodnu izjavu konstatacijom da je „ubijeđen da su kazahstanski prijatelji sposobni da samostalno riješe svoje probleme“, dok je Ministarstvo spoljnih poslova Rusije pozvalo na stabilizaciju situacije kroz dijalog relevantnih aktera i podvuklo da ruska diplomatska predstavništva nisu ni na koji način ugrožena, kao i da nema podataka da su neki ruski državljani nastradali prilikom protesta.

Povrh svega, ključno je pitanje – ako bude pokrenut cunami nasilja protiv Rusa sa druge strane granice – da li napraviti novi Donbas ili čekati da kazahstanske elite same ukrote haos? To je, ujedno, i zaključak koji se nameće: za Rusiju nije od prevashodne važnosti koji će dio kazahstanske elite pridobiti vlast, već da promjena, ako je bude, protekne što brže i bezbolnije. Suština nije u poslednjoj odbrani Nazarbajeva, već u kontroli štete.

Za razliku od Bjelorusije ili Ukrajine gdje bi smjena vlasti značila i smenu spoljnopolitčkog kursa, potencijalna rotacija elita u Kazahstanu ne znači pretvaranje ove države u NATO/SAD bastion. Ona, u prvom redu, jednostavno, predstavlja preraspodjelu plijena, vladajućih instrumenata i izbijanje na površinu novih lidera s kojima će Moskva uspostaviti partnerski odnos. Poslednji podaci sa sajta Flightradar24 pokazuju da je iz Almatija i prestonice Astane (nedavno nazvane Nursultan po samom Nazarbajevu) poletelo oko deset privatnih aviona u pravcu Evrope, što upućuje da biznis elita bliska Nazarbajevu već panično napušta ovu nestabilnu azijsku državu.

Aleksandar Đokić je asistent katedre za uporednu politiku Ruskog univerziteta prijateljstva naroda (RUDN) u Moskvi. Ekskluzivno za Novi Standard.

Glas naroda

Na Duška Jovanovića pucano iz vozila MUP-a, iz puške zadužene u DB-u koja je „nestala“ iz depoa Višeg suda

Published

on

Službenik Uprave policije Vladan Pavićević koji vodi već 20 godina vodi istragu o ubistvu Duška Jovanovića u novoj Kontroverzi predočio je javnosti šemu zločina.

On je otkrio da postoji više policajaca koji su, kada se steknu uslovi za to, spremni da posvjedoče da je opstrukcija istrage ubistva Duška Jovanovića vršena u samoj policiji.

Uprkos opstrukciji, navodi Pavićević, tragova koji otkrivaju nalogodavce, organizatore i izvršioce zločina je premnogo. Problem je, kako kaže, što „svi tragovi vode u jednu pećinu, a iz pećine nikud“.

U emisiji serijala Kontroverza navedena je informacija da je Jovanović ubijen iz dva oružja, da je iz puške Državne bezbjednosti, iz vozila u vlasništvu policije pogođen sa četiri projektila, dok je peti stigao sa druge strane.

„Imali smo načelan dogovor sa bivšom vrhovnom tužiteljkom (Majom Jovanović, op. a), da se uoče propusti u istrazi koji su namjerno vršeni. U periodu kada sam kao savjetnik ministra unutrašnjih poslova za bezbjednost obilazio regionalne centre bezbjednosti javljali su mi se stari policajci i saopštavali mi mnoge stvari vezane za ovaj slučaj. Mnogi od policajaca koji su bili uključeni u rasvjetljavanje ubistva su mi jasno, precizno, nedvosimsleno ukazivali na službene zabilješke koje su oni podnosili nakon obavljenog razgovora sa nekim od privedenih lica za koja se sumnjalo da mogu ponuditi određene podatke koji bi bili od značaja.

Takvi spisi koji su bili potpisani bi u roku od nekoliko minuta nestajali sa stola i bili brisani iz računara. To su mi potvrdili brojni policajci i oni su spremni da svjedoče ali je pitanje da li je zgodan trenutak za njih da to učine jer su svjesni da to može da nosi i određenu posledicu. To mi otvoreno govore. Da bih mogao da im garantujem da je pravi trenutak za to taj kolega mora u potpunosti da bude zaštićen u fizičkom smislu i da budu bezbjedni članovi njegove porodice. Jer, mi znamo sa kakvim osobama imamo posla i sa kojom kriminalnom organizacijom koja je personifikovala državu toliko godina se borimo“, kazao je Pavićević u Kontroverzi.

Na opasku autora i voditelja Kotnroverze Mladena Stojovića da je puška iz koje je Jovanović bio pogođen sa četiri od pet projektila koji su pronađeni u njegovom tijelu, „dužena“ u Državnoj bezbjednosti, Pavićević je odgovorio potvrdno.

„Insistirao sam na tome da se nalazi koji su obrađivani u centru za krim tehniku u Podgorici, uključujući i one sa puške, zanemare jer su rađeni upravo tako da nemaju adekvatan rezultat da bi se na osnovu tih činjenica, materijalnih dokaza moglo postupati u tom predmetu na valjan način. Porijeklo puške, koje je u zvaničnim evidencijama puške policije u to vrijeme bili su da je puška sa nekog ratišta, donsena privatnim kanalima itd. Lako je utvrditi etimologiju te puške koja je, kao i druge uključujući i one legalno izdate, potiče iz fabrike Crvena zastava. Te puške koje su preko crnih fondova stizale u depoe Službe državne bezbjednosti sigurno nisu imale papirologiju jer su se upotrebljavale za eliminaciju nekih njihovih kolega. Ono što je nedvosmisleno, pokazuju to precizni podaci, da puška kojom je ubijen Duško Jovanović potiče iz depoa Državne bezbjednosti. Ta puška koja se kao dokaz nalazila u depou Višeg suda, već devet mjeseci na zahtjev postupajućeg tužioca, ne može se pronaći“, objasnio je Pavićević.

Na opasku voditelja da je puška možda ukradena u aferi Tunel, Pavićević je odgovorio potvrdno.

„Ne želim da pominjem tog čovjeka, njegove izjave tim povodom jer da je pravde i da se pravedno postupalo on bi bio predmet ozbiljne istrage. Zna se kod koga su bili ključevi Depoa. Zna se da su iz Depoa predmeti nestali preko vrata a da je tunel prekopan reda radi, samo da se prokopa. Znamo to dobro, ali taj čovjek je baratao podacima i zbunjivao javnost… Jedan poslanik je čak saopštio sve brojeve pušaka iznesenih iz Depoa. Vjerujem da će taj predmet u krivično-pravnom smislu imati mjesto koje mu pripada i da ljudi koji su javnost doveli u zabludu odgovaraju na adekvatan način“, rekao je Pavićević.

Autor Kontroverze se na ovu izjavu sagovornika nadovezao informacijom da se reveres puške koja je iz MUP-a izdata licu Lj.B. koje je trenutno u UIKS-u, a koja je kako navedeno pripada istoj kriminalnoj grupi kojoj i osuđeni Damir Mandić i takođe je bio saradnik zloglasne Sedme uprave. Stojović je dodao da je i taj revers kji se nalazi kod jednog službenika UP, dokaz da su kriminalci naoružavani od strane tadašnje Službe.

„U svom iskazu, Damir Mandić je naveo da su oni dobili te puške na reveres. Nikada te puške nisu vraćene. Nisu samo puške bile, nego i drugo oružje, kako rkatke tako i duge cijevi. Mi znamo da je neko to morao da odobri, znamo da je u Crnoj Gori figuriralo dosta ljudi iz Zemunskog klana. Od Ljubiše Buhe Čumeta, Kuma Lukovića, Spasojevića i ne znam kako se već zovu po nadimcima, čitava lepeza tih kriminalaca koji su bili pripadnici Semde uprave. Za njih je bio zadužen jedan službenik SDB-a, neću ga ovog puta imenovati, to će neko vjerovatno uraditi na Anketnom odboru Skupštine koji će vrlo brzo biti formiran“, kazao je Pavićević.

Voditelj je na ovu izjavu reagovao podsjećanjem na informaciju da su pripadnici Zemunskog klana bili angažovana lica u obezbjeđivanju Mila Đukanovića prilikom jedne od njegovih posjeta Beogradu. On je takođe podsjetio i na Službenu zabilješku koju je Vladan Pavićević podnio nakon ubistva Jovanovića ministru unutrašnjih poslova Draganu Đuroviću, u kojoj je navedeno i da su operativci SDB-a D.G. Z.L i I.D u društvu Damira Mandića, kasnije osuđenog za ubistvo urednika Dana, posjećivali više puta u zatvoru V.V. koji se sumnjiči da je direktni izvršilac likvidacije. V.V. je nakon ovih posjeta izašao iz zatvora, prije isteka kazne, a Jovanović je ubrzo nakon toga ubijen.

„Taj dokument je ušao u proceduru sadašnjeg rada državnog tužilaštva. Kada je riječ o toj zabilješci, riječ je o tome da je ona problematizovana od strane onih na koje se ona odnosi. Zašto? Pa da bi oprali svoju biografiju i da bi licitirali da su nevini građani, napadnuti na javan način od strane Vladana Pavićevića. Kao službenik ZIKS-a zadužen za koordinaciju sa upravom kriminalističke policije ja sam svoja saznanja napisao u formi u kojoj treba da se to uradi i na zakonit način postupio, upoznao ministra i nikoga više. Nisam službenu zabilješku učinio javno dostupnom, pokazao je medijima i sa njom licencirao.

Na osnovu te službene zabilješke koja je interni akt, lica koja su u njoj navedena su podnijela preko svog zastupnika odgovarajući predlog krivične prijave protiv mene, da sam oklevetao te ličnosti. Ekspresno sam osuđen, nije prošlo ni desetak dana. Taj sudija koji je meni na taj način presudio je prije godinu i p dana kada su trebali da se izvrše pretresi vezani za povezana lica, odnio da potpiše nalog da se te radnje sprovedu. Meni je jasno da je i u tom dijelu dao apsolutnu zaštitu kao što je i onda kada nije odbio prijavu protiv mene jer je bila riječ o službenoj radnji“, prokomentarisao je Pavićević.

Voditelj je nakon prikaza digitalne šeme ubistva Duška Jovanovića izrađene na osnovu operativnih podataka do kojih je Pavićević došao tokom dvodecenijske istrage ovog zločina, naveo da se u njoj prvi put saopštava da je likivadacija izvršena iz dva oružja. Iz jednog, kojim je rukovao V.V. urednik Dana pogođen je sa četiri projektila, dok je petim metkom pogođen iz drugog oružja iz kojeg je pucao I.D. Stojović je naveo i da su oba lica u bjekstvu.

Pavićević je, komentarišući DNK nalaze na oružju i vozilu iz kojeg je pucano na Jovanovića, naveo da se vjerovatno našlo mnogo profila među kojima su i oni aktivnih službenika MUP-a.

„Sa puške iz koje je pucano su skinuti određeni profili, a u Visbaden poslati drugi. To isto je rađeno i u našem centru u Podgorici a kasnije je rađena i druga analiza kada je formiran Forenzički centar u Danilovgradu a znamo ko je bio na njegovom čelu godinama i nismo bili naivni da vjerujemo u takve nalaze. Ako su već poslali lažni nalaz u Visbaden, a zašto ga ne bi ovdje iskarikirali kako su željeli i proizvodili situaciju „ne može se riješiti, nemamo dovoljno dokaza, nemamo dovoljno tragova“. Tragova je premnogo, ponavljam – svi tragovi vode do jedne pećine a iz te pećine nigdje“, kazao je Pavićević.

On je saopštio i da vozilo iz kojeg je pucano na Jovanovića nije kupljeno na nekom stovarištu, već je stiglo iz MUP-a.

„Policijski službenik Ekan Jasović je sudiji Radomiru Ivanoviću saopštio da je policija ovo vozilo zaplijenila i da ga je jedno vrijeme koristio on. Iz navedenog je jasno da to vozilo nije kupio neko od ovih imena koje saopštavamo, u kontekstu saizvršioca, izvršioca, pomagača… nego je dobijeno od MUP-a“, kazao je, između ostalog, Pavićević.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Ćalasan: Neko ne želi da Crna Gora smiri, da prestanemo da se ubijamo

Published

on

U Crnoj Gori vlada bezbjednosni haos koji se mora prekinuti a to zavisi od od političke volje, kazao je gostujući u emisiji “Kontroverza” sa Mladenom Stojovićem, advokat i nekada glavni inspektor službe bezbjednosti Dragomir Miško Ćalasan.

Osvrnuvši se na ubistvo na Cetinju, kazao je da je izvršeno na visoko profesionalan način, snjaperom, samo jednim metkom u srce.

“To je jedan dobro organizovan metod, koji koriste oni koji se obučavaju godinama da bi to radili. Sa druge strane, kada posmatramo sve što se dešava, sve ovo ima i političku situaciju –  neko ne želi da Crna Gora smiri, da prestanemo da se ubijamo između sebe”, rekao je Ćalasan.

Smatra da se sa tim mora prekinuti a da li će, to zavisi od političke volje ljudi koji žele da u haosu koji vlada u Crnoj Gori ostvare svoje interese koji su možda i poljuljani i ugroženi i na taj način stvore neku klimu nesigurnosti u bezbjednosnom sektoru.

Haos, dodaje, postoji i taj haos koriste oni koji žele da u tom haosu zaštite svoje interese.

Govorio je o detalju vezanom za komentar Radoja Zvicera na aplikaciji Skaj a glasi “da vratimo državu”.

“To znači da je država bila uzeta, oni su imali državu, imali su svoju privatnu državu koju su izgubili 2020. a sada pokušavaju da je vrate, da ponovo odlučuju o životu i smrti svih onih koji su im protivnici”, kaže on.


Ova izjava je. dodaje, indikativna.

“Priče o izborima u Podgorici iznenađuju, jer ovdje je pitanje da li ćemo državu vratiti mafiji ili je ostaviti građanima. Nije pitanje da li će se vratiti DPS na čelo države nego da li će se mafija vratiti”, rekao je Ćalasan.

O ubistvu Duška Jovanovića

Ćalasan ističe da je od samog početka govorio da je samo u policijskom smislu ovo ubistvo rasvijetljeno.

“To što ne može da dođe pred sud to je već druga priča”, kaže on.

On je podsjetio kako se sve izdešavalo.

“Odmah nakon ubistva Jovanovića, Damir Mandić je doveden u policiju i dao je izjavu, ta je izjava snimljena. U tom momentu zovu tužioca da samo potvrdi to što je Mandć rekao. Taj tužilac je došao tek u dva sata, za tako teško ubistvo, doći tek u dva sata, to nije bila nečija želja ili nemar nego naredba. Međutim, advokati su Mandiću sugerisali da se brani ćutanjem, a ključna službena zablješka nestaje”, rekao je on.

Vlast, dodaje, nije htjela da riješi ovaj slučaj.

“Nakon 2020. javila se želja da se ovaj slučaj aktuelizuje ali ubistvo do danas nije riješlo. Ovo ubistvo može da se rasvijetli i riješi ako se udruže ljudi koji znaju da rade svoj posao, pozvati svjedoke saradnike, potruditi se da se sazna kako je službena zabilješka nestala od Limenke do suda a tu ima samo dva kilometra”, rekao je on.

Ćalasan smatra da Crna Gora neće ući u EU ako ne riješi ovo ubistvo.

Iza ovog slučaja, smatra, stoji služba.

Duško Jovanović je, smatra, bio nezgodan svjedok za sve one koji su se u to doba bavili prljavim poslovima, švercom cigara…

“Šef službe nije mogao da ne bude upućen u detalje i on bi danas mogao da bude idealan svjedok saradnik”, rekao je Ćalasan.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Asanž: Pušten sam iz zatvora, jer sam priznao da sam se bavio novinarstvom

Published

on

Ovo je Asanžovo prvo javno obraćanje od kada je pušten iz zatvora u Velikoj Britaniji. Govoreći u Komitetu Savjeta Evrope za pravna pitanja i ljudska prava u svom prvom javnom nastupu otkako je oslobođen u junu, Asanž je istakao da je vlada Sjedinjenih Američkih Država „insistirala“ na tome da pristane da ne podnese tužbu Evropskom sudu za ljudska prava.

Osnivač Vikiliksa kritikovao je SAD zbog „kriminalizacije“ novinarstva i tvrdio da nikada ne bi bio pušten da aktivisti, zvaničnici i mnogi drugi nisu protestovali i govorili u njegovo ime. “Biti ovde pred predstavnicima 46 zemalja i sedam stotina miliona ljudi je izazov…

Iskustvo dugogodišnje izolacije u maloj ćeliji je teško opisati… Izolacija je uzela svoj danak…Prošao sam dug put u bukvalnom i u prenesnom značenju da bih danas pred vama govorio”, rekao je na početku svog obraćanja Asanž.

On je u kazao da je danas slobodan ne zato što je sistem radio već zato što je “priznao krivicu” da je radio novinarski posao.

– Priznao sam da sam tražio informacije od izvora, da sam dobio informacije i da sam onda javnost inforimisao šta sam dobio kako informaciju. Ništa drugo nisam priznao – rekao je Asanž.

Nastavi Citanje

U Trendu