Connect with us

Razotkrivanje

Zašto gori Kazahstan?

Published

on

Autor: Aleksandar ĐOKIĆ, NOVI STANDARD

Protesti, koji prerastaju u otvorenu nasilnu pobunu, zahvatili su najveći grad Kazahstana – Almati, kao i druge naftne gradove na zapadu zemlje. Šta je bio glavni povod i kako na sve ove uznemirujuće i nasilne događaje gleda Rusija?

U Kazahstanu, prvi put od 1986. godine, plamte masovni protesti širom zemlje protiv aktuelne vlasti. Tada, osamdesetih godina, već davno zaboravljeni poklič bio je: „Potreban nam je vođa Kazahstanac“. Na talasu nacionalizma vlast će preuzeti današnji lider Kazahstana iz sijenke Nursultan Nazarbajev. Još uvek nije jasna uloga samog Nazarbajeva u tim procesima jer je od njih profitirao, ali javno nije istupao kao nacionalista.

Decenije prolaze, mladi kazahstanski nacionalisti danas uzvikuju: „Matori, odlazi“ (Šal ket), dok pokušavaju silom da uzmu vlast u osam od 17 oblasti. Protesti, koji prerastaju u otvorenu nasilnu pobunu, zahvatili su najveći grad Kazahstana – Almati, kao i naftne gradove na zapadu zemlje u kojima je već bjesnio ustanak 2011. godine.

Povod za izbijanje protesta bila je liberalizacija cijene gasa za pojedinačne korisnike, cijene automobilskog gasa skočile su od 1. januara za 100 odsto, cijene drugih za život neophodnih proizvoda prate sličan tempo. Neupućeni su krenuli da u svemu traže belosvjetsku zavjeru, dok upućeni analitičari predstavljaju proteste kao mješavinu socijalnog bunta usled „holoda i goloda“ (hladnoće i gladi) i borbi unutar kazahstanske elite za preraspodjelu vlasti. Kao glavni inspirator protesta pominje se bivši zet Nazarbajeva, milijarder koji je nedavno prodao svoje akcije u državnoj gasnoj kompaniji. Osnovni politički zahtevi demonstranata su povratak na Ustav iz 1993. godine i odlazak klana Nazarbajevih sa vlasti, pa i iz države. Nikakve parole ili simboli koji bi se ticali Zapada, pa ni Rusije, ne dominiraju protestima. Nema nikakvih zahtjeva spoljnopolitičke prirode, što je jasan pokazatelj, budući da je rusko prisustvo u Kazahstanu mnogostruko.

Centralna Azija ima dugu istoriju miješanja zapadnih intervencionista, do čega je dolazilo i tokom 19. veka. Međutim, poslednjih decenija zapadni kapital uložen u rastuću mrežu NVO nije dao rezultate usmerene prema liberalizaciji srednjoazijskih društava. Osnovni vektori ostaju nacionalizam i pritajeni islamizam, koji u datim okolnostima idu ruku podruku. Kazahstan ekonomski u potpunosti zavisi od ruskog i kineskog kapitala, njegova spoljnopolitička orijentacija nalazi se pod diktatom tog objektivnog stanja. Previše agresivna reakcija Rusije na nemire u ovoj zemlji samo bi mogla da rasplamsa nezadovoljstvo i udalji Kazahstan od Rusije.

Zvanični predsjednik Kazahstana, Kasim-Žomart Tokajev, vidno zastrašen protestima, najprije je pokušao da smiri stihiju obećavajući sniženje cijena i da demonstrantima „ništa neće biti“ što su se okupili i pretili vlastima. Na te „štap-šargarepa“ ponude demonstranti su odgovorili izlaskom na ulice u većem broju.

Kazahstan je najvesternizovanija država Srednje Azije. Tamo, po poslednjim zvaničnim podacima, živi oko 23 odsto etničkih Rusa, dok je njihov udio u opštoj populaciji, sudeći po poslednjim procenama, već pao ispod 20 odsto. Ipak, Kazahstan je po većini parametara azijska država, a tamo sila izaziva silu, dok su pregovori pokazatelj slabosti. Vlada se gvozdenom pesnicom ili se ne vlada uopšte. Bjelorusi, budući savremenim Evropljanima, nisu bili spremni da poginu za svoje ideale, a i zašto bi – oni teže komforu, a za komfor se živi, ne umire se.

Kazahstanski demonstranti su drugog kova. Naoružani svime što su mogli da dohvate pod ruku, oni se penju na oklopne transportere, gaze sve pred sobom. Slično kao u Kirgistanu, protesti su socijalno-klanovske prirode, ne geopolitičke i sigurno ne demokratske. Demokratija je evropska vrijednost, neizbježna boljka koja polako vari i najtvrđe tenkove.

Nije isključeno da će protesti biti rastjerani ili da će rezultirati promenom konfiguracije trenutne elite. Vlada je već raspuštena i poslata u ostavku, što je još jedan signal protestnoj hordi da samo treba da udari jače, da je nadomak cilja. Rusija posmatra sa strane, najviše se plašeći ne pojave NATO baze u Kazahstanu, već mogućeg talasa ruskih izbjeglica ukoliko sukobljeni klanovi ne budu mogli da se obračunaju dovoljno brzo i, samim tim, izazovu haos.

Vidan je izostanak Rusa među razjarenim demonstrantima-ustanicima. Evropa i Azija se ne mešaju, ovo nisu demonstracije sa pištaljkama i veseljem. Strah od pogroma, koji je zadesio Ruse u Tadžikistanu, Kirgiziji i Uzbekistanu devedesetih, i te kako je realan za kazahstanske Ruse. Zvanična Moskva posmatra događaje sa zabrinutošću: novi protesti u njenom susedstvu, nove ideje u glavama ruske liberalne inteligencije da se cijela postsovjetska konstrukcija ruši. Postsovjetski prostor prestaje da postoji kao koncept, rađa se novi evroazijski integracioni prostor. Ovaj makroregion stupa u novu realnost, tranzicija kao paradigma više ne postoji.

Bajkonur, gdje se nalazi kosmodrom, i ruski delovi Kazahstana (severni) uglavnom su potpuno mirni, kao da nemiri uopšte nisu u toku. Niz ruskih zvaničnika već je istupio sa izjavama. Najpre je senator Konstantin Kosačov nazvao događaje „isključivo unutrašnjim pitanjem Kazahstana“, portparol predsjednika Rusije, Dmitrij Peskov, nadovezao se na prethodnu izjavu konstatacijom da je „ubijeđen da su kazahstanski prijatelji sposobni da samostalno riješe svoje probleme“, dok je Ministarstvo spoljnih poslova Rusije pozvalo na stabilizaciju situacije kroz dijalog relevantnih aktera i podvuklo da ruska diplomatska predstavništva nisu ni na koji način ugrožena, kao i da nema podataka da su neki ruski državljani nastradali prilikom protesta.

Povrh svega, ključno je pitanje – ako bude pokrenut cunami nasilja protiv Rusa sa druge strane granice – da li napraviti novi Donbas ili čekati da kazahstanske elite same ukrote haos? To je, ujedno, i zaključak koji se nameće: za Rusiju nije od prevashodne važnosti koji će dio kazahstanske elite pridobiti vlast, već da promjena, ako je bude, protekne što brže i bezbolnije. Suština nije u poslednjoj odbrani Nazarbajeva, već u kontroli štete.

Za razliku od Bjelorusije ili Ukrajine gdje bi smjena vlasti značila i smenu spoljnopolitčkog kursa, potencijalna rotacija elita u Kazahstanu ne znači pretvaranje ove države u NATO/SAD bastion. Ona, u prvom redu, jednostavno, predstavlja preraspodjelu plijena, vladajućih instrumenata i izbijanje na površinu novih lidera s kojima će Moskva uspostaviti partnerski odnos. Poslednji podaci sa sajta Flightradar24 pokazuju da je iz Almatija i prestonice Astane (nedavno nazvane Nursultan po samom Nazarbajevu) poletelo oko deset privatnih aviona u pravcu Evrope, što upućuje da biznis elita bliska Nazarbajevu već panično napušta ovu nestabilnu azijsku državu.

Aleksandar Đokić je asistent katedre za uporednu politiku Ruskog univerziteta prijateljstva naroda (RUDN) u Moskvi. Ekskluzivno za Novi Standard.

Hronika

Poslednji Đukanovićev šef ANB-a prisluškivao i seminar DF-a!

Published

on

Bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić saslušan je u Specijalnom državnom tužilaštvu zbog sumnje da je nezakonito naredio prisluškivanje funkcionera i aktivista Demokratskog fronta u julu 2020. godine, prenijele su Vijesti.

Podgorički dnevnik prenosi da je Peručinić izjavu dao pred specijalnom tužiteljkom Sanjom Jovićević, koja ga je saslušala u svojstvu osumnjičenog.

Prema informacijama Vijesti, na spisku osumnjičenih za sada je samo Peruničić, ali nije isključeno da će krivična prijava biti podnijeta i protiv još dvojice nekadašnjih agenata tajne službe.

To je treći predmet koji je SDT formiralo protiv Peruničića, a aktuelizovan je nakon što su funkcioneri Demokratskog fronta početkom novembra 2021. godine obznanili da je blizu 300 njihovih funkcionera i aktivista prisluškivano tokom dvodnevnog seminara u hotelu “Palas” u Petrovcu.

U drugom predmetu, formiranom zbog nezakonitog prisluškivanja glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, Peruničić će se 11. februara naći na optuženičkoj klupi, u sudnici podgoričkog Višeg suda.

Specijalni tužilac Miroslav Turković, krajem prošle godine sudu je podnio optužni predlog kojim Peruničića tereti za krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

U toj istrazi utvrđeno je da je, po Peruničićevom nalogu, krajem 2017. u Katnićev kabinetu postavljen prislušni uređaj, kao i da je aparat bio u funkciji od trenutka kada je postavljen pa do početka 2020. godine.

Peruničić je uhapšen 21. oktobra prošle godine, nekoliko dana nakon što je TV Vijesti objelodanila da neko prisluškuje Katnića. Bivši šef tajne službe ipak je, nakon saslušanja, pušten da se u daljem postupku brani sa slobode.

Nekoliko mjeseci prije podnošenja tog optužnog prijedloga, Peruničić i njegov dugogodišnji saradnik Srđa Pavićević optuženi su za nezakonito snimanje i praćenje nekadašnjih opozicionih poslanika, novinara i crkvenih velikodostojnika.

Protiv njih se u Višem sudu, iza zatvorenih vrata, vodi postupak zbog sumnje da su od početka 2020. do 30. avgusta te godine nezakonito pratili, prisluškivali i snimali aktuelnog premijera Zdravka Krivokapića, sadašnjeg predsjednika Skupštine Aleksu Bečića, lidere Demokratskog fronta Andriju Mandića i Milana Kneževića, šef njihovog poslaničkog kluba Slavena Radunovića, gradonačelnika Budve Marka Bata Carevića, poslanika Mila Božovića (DF), čelnike Ujedinjene Crne Gore i Socijalističke narodne partije Gorana Danilovića i Vladimira Jokovića, poslanika Demokrata Borisa Bogdanovića, konzulku Crne Gore u Srbiji Nevenku Bošković Ćirović i novinara Petra Komnenića. Tada je prisluškivan i pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

Nastavi Citanje

Politika

Čim je Abazović zakazao press, Spajić je otputovao kod Eskobara u Ameriku

Published

on

Ministar finansija i socijalnog staranja, Milojko Spajić boravi u radnoj posjeti Sjedinjenim Američkim Državama.

U saopštenju Ministarstva finansija i socijalnog staranja cilj njegovog boravka je dalje unapređenje saradnje sa SAD.

Tokom radne posjete, ministar Spajić će se sastati sa gospodinom Gabrijelom Eskobarom, zamjenikom pomoćnika američkog državnog sekretara u Birou za evropska i evroazijska pitanja i specijalnim izaslanikom za Zapadni Balkan“.

U saopštenju se podsjeća da su se Spajić i Eskobar sastali dva puta tokom prošle godine, a da će sastanak u Vašingtonu predstavljati nastavak razgovora o unapređenju saradnje između dvije zemlje i jačanju ekonomskih odnosa.

Planirani su i susreti sa ostalim visokim zvaničnicima u američkoj administraciji u Vašingtonu, nakon što su, tokom prethodne posjete, ostvareni značajni kontakti i uspostavljeni temelji za pospješivanje saradnje u oblasti ekonomije i privlačenja investicija u Crnu Goru“.

U saopštenju se navodi da će Spajić u Njujorku sastati sa potencijalnim investitorima, u cilju razvoja države Crne Gore i daljeg jačanja javnih finansija.

Podsjećamo da je specijalni izaslanik za Zapadni Balkan, g. Eskobar prilikom susreta u oktobru prošle godine pozdravio napore koje Vlada Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja ulažu u oporavak ekonomije, čestitajući ministru Spajiću na sjajnim rezultatima koje je postigao u konsolidaciji javnih finansija“, navodi se u saopštenju.

Nastavi Citanje

Društvo

SKANDAL: Voditeljka RTCG u DPS-ovskom maniru nazvala SPC tri puta Crkvom Srbije!

Published

on

Više decenija trajao je propagnadno šovinistički teror RTCG-a i, na ogromno razočaranje, medijski pismene publike Javnog servisa, malo šta se izmijenilo nakon promjene rukovodeće strukture ovog medija. Ovu konstataciju potvrđuje vulgarno kršenje profesionalne novinarske etike voditeljke emisije “Naglas” Marije Marković koja je sinoć u tri navrata Srpsku pravoslavnu crkvu nazvala Crkvom Srbije.

Riječ je o kovanici nastaloj u kuhinji DPS-a koja ima za cilj da SPC predstavi kao okupatorsku i stranu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Ne ulazeći u istinitost i održivost teza na kojima je nastala, i bez ambicije za polemikom o karakteru konzumenata ove sintagme, skrećemo pažnju na obavezu novinara Javnog servisa da se pridržavaju standarda struke i etičkog kodeksa.

Voditeljka Marija Marković je upotrebom netačnog naziva Sprske pravolsavne crkve, nije ispoštovala dužnost novinara da poštuje istinu.
obavezu da činjenicu (SPC nije crkva Srbije) stavlja u pravilan kontekst. nije izbjegla pogrdnu kvalifkaciju o vjeroispovijesti i nije vodila računa da ne doprinese širenju mržnje što je obavezna u skladu etičkog kodeksa novinara Crne Gore.

Zbog navedenog, podrazumijeva se obaveza reagovanja etičkog suda struke, ali i displinske komisije Javnog servisa.

Javni servis se finansira iz budžeta, dakle novcem svih poreskih obveznika među kojima većinu čine upravo vjernici SPC.

Ne bi iznenadilo ako je novinarka Marković kovanicu “Crkva Srbije” koja je postala standard na medijima pod kontrolom DPS-a, ponovila tri puta nakon dogovora o angažmanu na Gradsku TV koja isijava avertnim tonovima prema srpskom narodu i SPC, iako se takođe finansira iz budžeta. Ovu sumnju, potvrdiće ili demantovati naredni dani ili nedjelje nakon što bude poznato kako će reagovati menadžment i uredništvo RTCG-a.

Jedan doživljaj je ovim incidentom dobio novu težinu: izbor i način izbora direktora Javnog servisa krucijalno je doprinio produžetku govora mržnje na Javnom servisu i nakon odlaska DPS vojnika u menadžmetu ovog medija.

S. Kovačević

Nastavi Citanje

U Trendu